2 years ago
810 Views

Čili

Written by
cili

Tabasco, Red peper, Chilli powder… samo su neki od oblika prerade ovog začina; ovaj ljuti začin uglavnom troše same države proizvođači (Indija, Etiopija, Tajland, Meksiko, Japan, Pakistan…)

Plodovi čilija koriste se cijeli, osušeni ili samljeveni. Samljeveni plodovi čuvaju se u tamnim, suhim i dobro zatvorenim posudicama. Kako je veoma pikantan i izuzetno ljut u jela se dodaje u malim količinama. Može se koristiti za začinjavanje gulaša, raznih umaka i supa, mesnog fondua i mesa pečenog na žaru.

Čili podsjeća na papriku, ali je puno manji i ljuči jer sadrži velike količine alkaloida kapsaicina. Obično je ljutina čilija obratno srazmjerna veličini plodova. Po okusu čili je manje aromatičan od paprike, a po boji svjetliji. Boja plodova zavisi od vrste, uvjeta branja i sušenja. Promjenu boje plodova i praha pripisuju oksidaciji pigmenata, na koju utiče vlaga, temperatura skladištenja i svjetlost.

Kapsaicin koji sadrži čili koristi se kao sastojak mnogih ljekovitih preparata, koji se upotrebljavaju za liječenje reumatskih i sličnih oboljenja. Oleorezin čilija, crveni, smolasti tekuči ekstrakt se koristi u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Tinktura i esencija čilija koristi se za povečanje paprenosti duhana za pušenje i žvakanje, nekih pića od đumbira, ruma i slično.

Sredinom 16. stoljeća španski putnik po Peruu C. de Leon je zapisao da je čili omiljeni začin tamošnjih Indijanaca, dok su ga Indijanci Maja iz sjeverne Gvatemale koristili u svrhu liječenja. Od 1650. g. se uzgajanje i korištenje začina proširilo po cijeloj Evropi, kao i u azijskom i afrikom tropskom području. Na različitim krajevima svijeta, zbog različitih pedoklimatskih uvijeta i zbog izabrane selekcije, danas se dobijeni plodovi razlikuju po obliku, veličini, ljutini i boji.

Article Tags:
·

Komentari